Izduvni gasovi

5 zagađivača iz auspuha
Sagorevanjem benzina i dizela dobija se ugljen-dioksid (CO2) i vodena para (H2O). U direktnom kontaktu CO2 nije škodljiv, ali ima negativnu ulogu u očuvanju životne sredine. Spada u gasove koji čine efekat staklene bašte i tako utiče na globalno zagrevanje. Usled nepotpunog sagorevanja u motorima, zaostaju kapljice goriva i ulja, i javljaju se štetni gasovi kao što su ugljen monoksid (CO), ugljovodonici (CH), i oksidi azota (NOx). Oksidacijom ugljen-monoksida i ugljovodonika sa azotom, koji se takođe nalazi u izduvnim gasovima motora, nastaju oksidi azota. Pri ispitivanju sastava izduvnog gasa analizatorima se meri sadržaj sledećih gasova:
[CO2] – ugljen-dioksid
[CO] – ugljen-monoksid
[HC] – ugljovodonici
[O2] – kiseonik
[NOx]- oksidi azota
Ugljen-monoksid (CO) je gas bez boje i mirisa, ali je vrlo otrovan. Smanjuje sposobnost prenošenja kiseonika u krvi, pa prisustvo relativno male koncentracije CO izaziva gubitak svesti, trovanje i smrt nakon nekog vremena. Ovom gasu se posvećuje najveća pažnja i njegova koncentracija iznad dopuštenih granica direktni je razlog neprolaska vozila na EKO testu. Štetno dejstvo azotovih oksida vezuje se za smanjenje vidljivosti, stvaranje fotohemijskog smoga, razaranja ozona u višim slojevima atmosfere, stvaranje štetnog ozona u nižim slojevima atmosfere, kao i stvaranje kiselih kiša. Pojedini ugljovodonici mogu biti kancerogeni, utiču i na smanjenje debljine ozonskog omotača.
Na putevima Srbije godišnje emitovano 210 t olova
Problem sa uništavanjem auto katalizatora kod benzina, na prvom mestu potiče od olova. Olovni benzin truje platinu i rodijum koji imaju katalitičke sposobnosti, a time katalizator postepeno prestaje da radi i tada automobil emituje velike količine zagađivača. Konačno u Srbiji je prekinuta proizvodnja olovnog benzina avgusta 2010. godine. Sa druge strane olovo je veoma toksično! Na putevima Srbije godišnje ostane oko 210 t fino dispergovanog olova! Vrednost od 10 µg/dl Pb u krvi izaziva hipertenziju kod odraslih osoba ili smanjenje inteligencije kod dece, a ta vrednost je moguća i kod nas.
Srbija i svet na putu smanjenja emisije gasova staklene bašte
Promene u prirodi, posebno one koje su posledica emisije gasova, usled čega nastaje efekat staklene bašte (od svih gasova CO2 ima učinak od 64 %), zahtevale su akciju zemalja na međunarodnom nivou budući da se emitovani gasovi šire po celoj atmosferi, ali i zbog činjenice što je kontrola emisije gasova skup poduhvat, te je zajednička akcija na međunarodnom nivou mnogo ekonomičnija. Prvi korak bio je usvajanje, 9. maja 1992. godine, Okvirne konvencije Ujedinjenih nacija o promeni klime. Ovom konvencijom je utvrđen sistem za razmenu podataka o gasovima koji stvaraju efekat staklene bašte, dok je rešavanje pitanja načina ograničavanja emisije tih gasova odloženo za neki budući trenutak. Usledio je Kjoto protokol, koji je usvojen na trećoj Konferenciji Članica Okvirne konvencije UN o promeni klime, koja je održana u decembru 1997. godine u Kjotu, u Japanu. Do sada je Kjoto protokol ratifikovalo 144 zemalja, uključujući i EU. Sledeći korak bi bio ratifikovanje Kjoto protokola uz ovu konvenciju što je urađeno 2007. god. Ovim protokolom se industrijske zemlje sveta obavezuju da svoje emisije gasova sa efektom staklene bašte smanje u proseku za 5,2% u odnosu na referentnu 1990. god., i to u periodu od 2008. do 2012.god.